Dan mog rođendana postao je poslednja kap. Bliska prijateljica je pokazala svoje pravo lice.

Imam komšinicu Ljudu. Upoznale smo se preko naše dece. Ljuda ima ćerku koja ide u istu grupu u vrtiću kao moj sin. Tako da smo se upoznale. Svako jutro vozimo decu u vrtić, a zajedno ih i preuzimamo. Često idemo zajedno u prodavnice, šetamo parkom ispred naše zgrade, pre godinu dana smo čak zajedno vežbale ujutro.

Ljuda radi kao agent za nekretnine, a njen muž je inženjer. Dobar su im prihod. Nedavno su kupili novu auto. Uopšte, Ljuda je vrlo škrta osoba. Kada idemo u prodavnice, prvo gleda cenu, pa tek onda proizvod. Nikada ne ostavlja napojnicu, uvek plaća samo za sebe, čak i najmanju prednost u prodavnici uvek traži da sklone.

I sve to razumem – to je njen izbor. Nedavno je bio rođendan Ljude. Imamo zajedničku poznanicu, takođe iz našeg ulaza, Mašu. Nismo baš bliske, ali to nije bitno. Ljuda je nekoliko puta nagovestila da joj se fen pokvario i da planira da kupi novi. Odlučila sam da udružim snage sa Mašom i da joj kupimo fen.

Ne običan, da samo suši kosu, već sa 6 nastavaka za različite frizure i 3 funkcije. Jednom rečju, san svake devojke. I, da kažem u poverenju, to čudo nije bilo jeftino. Naravno, Ljuda je bila oduševljena. Tog dana nas je pozvala kod sebe, počastila nas čajem i čak domaćim rolatićem. Ipak, kada smo popile čaj, nagovestila je da planira da izađe, ali šta se može, najvažniji je poklon.

Za dva meseca je bio moj rođendan. Da preskočim, tada je Ljuda pokazala svoje pravo lice. Naručila sam hranu iz restorana jer nisam stizala ništa da pripremim, sve drugo je bilo spremno, i radovala sam se dolasku prijateljica. Ljuba je došla pre svih i dala mi poklon. Svi su joj se pokloni dopali. Pre nego što je otišla, čak je naglasila da nisam pogrešila sa izborom restorana. I to je bilo očigledno, izvinjavam se na direktnosti, ali ona je doslovno pojela sav ručak sa stola.

Kada je otišla, otvorila sam svoj poklon, a unutra je bilo… Ukratko, moja Ljuda je i tu odlučila da uštedi.Moj poklon bio je sastavljen u prodavnici na prvom spratu naše zgrade, gde se sve prodaje otprilike po istoj ceni. Napominjem da su na svemu bili cenovnici, pa evo spiska: poklon torba za 15 r, keks za 38 r, sapun za 20 rubalja i šampon za 25 r.

Na poslednjem je bilo dva cenovnika. Skinuvši prvi, videla sam drugu cenu, što znači da je moja prijateljica kupila šampon sa popustom. Ne znam koji su njoj impulsi vodili kada je ostavila cenovnike, ali bilo je zaista ružno sa njene strane. Znam da ima novca, ali kad već nema para, bar uzmi neki stvaran poklon, a ne 100 sitnica samo da bi imala poklon za količinu.

Related Posts