Imam komšinicu Ljudu. Upoznale smo se preko naše dece. Ljuda ima ćerku koja ide u istu grupu u vrtiću kao moj sin. Tako da smo se upoznale. Svako jutro vozimo decu u vrtić, a zajedno ih i preuzimamo. Često idemo zajedno u prodavnice, šetamo parkom ispred naše zgrade, pre godinu dana smo čak zajedno vežbale ujutro.
Ljuda radi kao agent za nekretnine, a njen muž je inženjer. Dobar su im prihod. Nedavno su kupili novu auto. Uopšte, Ljuda je vrlo škrta osoba. Kada idemo u prodavnice, prvo gleda cenu, pa tek onda proizvod. Nikada ne ostavlja napojnicu, uvek plaća samo za sebe, čak i najmanju prednost u prodavnici uvek traži da sklone.
I sve to razumem – to je njen izbor. Nedavno je bio rođendan Ljude. Imamo zajedničku poznanicu, takođe iz našeg ulaza, Mašu. Nismo baš bliske, ali to nije bitno. Ljuda je nekoliko puta nagovestila da joj se fen pokvario i da planira da kupi novi. Odlučila sam da udružim snage sa Mašom i da joj kupimo fen.
Ne običan, da samo suši kosu, već sa 6 nastavaka za različite frizure i 3 funkcije. Jednom rečju, san svake devojke. I, da kažem u poverenju, to čudo nije bilo jeftino. Naravno, Ljuda je bila oduševljena. Tog dana nas je pozvala kod sebe, počastila nas čajem i čak domaćim rolatićem. Ipak, kada smo popile čaj, nagovestila je da planira da izađe, ali šta se može, najvažniji je poklon.

