Ostavio sam ženu i sina na selu, a nakon dva dana, u jedan sat u noći, nazvao me sin i rekao nešto od čega mi je jedva vilica ostala na mestu.

Vratio sam se kući iz sela, gde su živeli roditelji moje žene. Žena i naš Vitya ostali su tamo da pomognu starima sa domaćinstvom. U prva dva dana nisam mogao da zaspim, a tek treće noći sam shvatio zašto. Ispostavilo se da mi je nedostajao haos koji je Vitya pravio pre nego što zaspi. Tačno pre nego što zaspi, smatrao je svojom obavezom da izvede operaciju sa osvajanje kauča zelenim vojnicima. Takođe, bilo je obavezno i hitno napumpati loptu, koja je do jutra postajala još deflacionisana. Posle svega toga, dolazio je trenutak za njegov divlji apetit, i zajedno sa mnom je zalazio u frižider u potrazi za nečim “ukusnim”.

Posle toga, bežeći od Maše, moje žene, i, naravno, njegove majke, umarali smo se i na kraju legli da spavamo. Tako je nekoliko noći prošlo, a ja nisam mogao da sklopim oči. Jednom, u dva sata u noći, zvala me žena, ali kad sam čuo onaj piskavi “Alo?”, znao sam da je to moj Vityok.

-Tatu, nećeš verovati! Nešto se desilo!

-Po glasu se već znalo da je bio van sebe od toga što se desilo.

-Pa šta se desilo, sine?

-Tada sam shvatio da se nešto strašno dešava s njima.

-Žirafa u selu! Kod nas, zamisli! I ona je odvela! – Govorio je udeljcima, kao i uvek.

-Ko koga je odveo?

-Žirafa je ukrala kolobka!

-Reci mi sve detalje, – već nisam znao šta da očekujem od našeg razgovora.

-Teta Kristina je pripremila kolobka i stavila ga na prozor trećeg sprata, i on je oživeo! Ispali su mu oči, usta i grob glas. I onda je iznenada došao žirafa do prozora i hteo da ga pojede!

-O, a šta je kolobak uradio?

-Pa, kolobak je počeo da peva, i dok je žirafa bila zaokupljena njegovim pevanjem, kolobak je spustio dug vrat žirafe i, ljuljajući se na ljuljašci ispred kuće, odletio daleko, daleko!

-A žirafa, nije li ga gonila ili šta?

-Ne znam još. Sutra ću smisliti. Dobro noć! – odgovorio je sin i spustio slušalicu, ne čekajući moj odgovor.

-Dobro noć, sine, – rekao sam već pod kratke tonove. Tada me ponovo pozvala Maša:

-Pa, kako ti se dopala bajka za laku noć? Hoćeš li večeras spavati kao beba? – pitala je smejući se.

-Sjajno, mislim da je to bilo super. Da tako svaki dan.

Related Posts