Kada je mama ležala u bolnici, pitala sam ujaka Sašu — gde je naš auto? A on mi je odgovorio: „Zamenio sam ga za zdravlje naše mame.“

Tata, hvala ti što si ušao u moj život… Post zahvalnosti svim onim muškarcima koji su učinili isto što i moj otac. Moja mama me je rodila veoma mlada. Izračunala sam da je imala 17 godina kada me je rodila. Oca nisam znala. Mama mi o njemu nikada nije pričala, a ni mene nije mnogo zanimalo. Zašto bih se zanimala za osobu kojoj nije stalo do tebe?

Imala sam 9 godina kada me je mama upoznala sa svojim mužem. Veoma neprijatno sam ga prihvatila. Nije mi bilo uopšte drago što će u našoj porodici pojaviti još neko. Tipično za dete koje ne razume potrebe odraslih. Mami je tada bilo 26 godina, a njenom mužu 30. Preselila sam se sa mamom u stan njenog muža. Dobila sam svoju sobu. Zajedno smo išli u šetnje u park i u kafić.

Razumela sam da sve to radi zbog mene, kako bih bolje prihvatila muškarce. Ali nije. Smatrala sam da smo mama i ja savršen porodični par i da nam niko više nije potreban. Mama je otišla u bolnicu. Prvo su joj uradili operaciju u gradskoj bolnici. Posle nedelju dana je puštena, ali joj nije bilo dobro — temperatura je ostala povišena, počela je da govori nerazumljivo. Ujak Saša (tako sam ga tada zvala) je počeo da zove nekud, potom je stavio mamu u auto i otišao.

Vratio se bez auta i bez mame. Godinama kasnije sam saznala da je mama morala da uradi drugu operaciju u privatnoj klinici. A ujak Saša je platio za kliniku svojim autom, koji je nedavno kupio direktno iz salona. Tokom nedelje je prodao svoju kolekciju retkih vina. Imao je veoma veliku kolekciju. Sećam se da je mama još bila u klinici, a ja sam pitala gde je nestao auto, a ujak Saša mi je odgovorio:

„Zamenio sam ga za zdravlje tvoje mame.” Ova fraza me je tada jako pogodila. Još uvek se sećam kako ju je govorio ujak Saša. Od tog trenutka sam drastično promenila svoje mišljenje o njemu. Upravo od tog trenutka sam počela da ga zovem tatom. Nakon nekoliko godina pomogao mi je da upišem fakultet uz naknadu, jer nisam imala dovoljno bodova. Šteta što je takva osoba ušla u moj život kad sam imala 9 godina… Da je bio moj tata od samog početka…

Ali znate, sva ta novčana pitanja nisu baš važna za dete. Zapamtila sam kako mi je pomagao sa domaćim, kako smo nas troje igrali odbojku i kako smo zajedno pravili kamp tortu od kvasca i kondenzovanog mleka. I naravno, posebna zahvalnost za to kako je komunicirao sa mojom mamom. Sećam se sve te ljubavi koju je unosio u svoje reči, kako je milovao moju mamu po kosi. To je bilo pravo srećno iskustvo. Hvala ti, tata, što si učinio moju mamu srećnom!

Related Posts