Nakon gubitka muža, starija žena je postavila oglas na internetu: “Štam tražim usamljenu, po mogućstvu stariju ženu za zajedničko življenje.”

Čoveka Karini ne stalo, kada joj je bilo 67 godina. Celi godinu dana žena praktično nije izlazila iz kuće. Volela je svog muža. Njihova ljubav je vremenom samo ojačala. Život Karine je izgubio svaki smisao. Htela je što pre ponovo da se ujedini sa mužem. U tu svrhu čak je pronašla indirektan put:

Karina Fedorivna je već 6 godina borila se sa šećernom bolešću, a sada je izlazila iz kuće samo zbog slatkiša – gutala ih je u tonama. Šećer je bio tabu za nju. Sada je čekala da bolest da o sebi znak, ali uprkos svim pojedeni slatkišima, nivo šećera bio je u normi.

Karini je bilo potrebno da živi dalje. Ali sada je živela za dvoje. Njena jedina ćerka sa porodicom živela je u drugoj zemlji. Sa zetom se viđala 4 puta, sa unucima – manje, samo 3 puta.

Ćerka sa zetom nevoljno su zvali Karinu kod sebe u goste, ali život u strani zemlji, gde govore drugim jezikom, gde su drugi vrednosti, sasvim drugi svet, drugi ljudi i običaji, činio se ženi gorim od samoće. – Trebalo bi da se udaš, – savetovale su je prijateljice, – teško je živeti samo, a i penzija ti nije nikakva. Prijateljice su upoznavale Karinu sa usamljenim muškarcima, kojih se Karina Fedorivna sećala jednim osećanjem – mučninom.

Ali žena nije navikla na samotnički život. Nije joj išlo posle toliko godina. I tako je zamolila pomoć ćerkinje prijateljice da napiše oglas na internetu. “Tražim usamljenu, poželjno stariju ženu za zajednički život. Ja sam vesela, mirna, laka na podizanje baba.”

– Pisalo je u oglasu. Sledećeg dana joj je telefonirao neko. – Zovem u vezi sa oglasom. Da li je vaša ponuda još uvek aktuelna? Potom sledeći poziv iz istog razloga. Priče Zine i Kristine bile su slične priči Karine. Tri starice su se brzo dogovorile.

Imale su zajedničke interese, omiljene serije i mesta. Živele su u Karininom domu. Zaradu su skupljale u jednoj kasi. Jednom nedeljno su išle u bioskop ili u pozorište, bavile se sportskom šetnjom, povremeno su posećivale različite radionice i izložbe u gradu. Tako je prošlo već 7 godina.

Zina i Kristina su izdale svoje kuće u najam. Za zarađeni novac dodale su zajednička sredstva i kupile kućicu na vikendici i auto. Sve tri već žive, a ne postoje. Spojio ih je zajednički bol. Spojila ih je samoća.

Related Posts